Vitamin B12, koji je također poznat pod nazivom kobalamin, spada u skupinu esencijalnih vitamina, obzirom da ga naš organizam ne može proizvesti sam već je nužno da ga unosimo prehranom.
Vitamin B12 nalazi se skoro isključivo u hrani životinjskog porijekla, uz iznimku nekolicine vrsta algi u znatno manjim količinama.
Iako se vitamini B, u koje spadaju: B1, B2, B3, B5, B6, B7, B9 i B12, razlikuju po svojoj strukturi i biokemijskim ulogama, oni spadaju pod istu skupinu obzirom da često dolaze u istim prehrambenim izvorima te su svi topljivi u vodi.
Vitamin B12 ima niz važnih funkcija u našem organizmu, od kojih su svakako najpoznatije njegove uloge u zdravlju živčanog sustava i razvoju mozga, zdravlju krvožilnog sustava, sintezi DNA i razgradnji homocisteina.
Također, vitamin B12 igra ključnu ulogu u proizvodnji crvenih krvnih stanica i proizvodnji DNK.
Vitamin B12, uz vitamine B1 (tiamin) i B6 (folat), smatra se neurotropnim vitaminom.
Poznato je da vitamin B12 ima značajnu ulogu u radu živčanog sustava te da nedostatak vitamin B12 može dovesti do bolesti i stanja povezanih s degeneracijom živčanog sustava.
Uloga vitamina B12 u radu živčanog sustava je prvenstveno u DNK sintezi oligodendrocita, stanica koje u centralnom živčanom sustavu imaju ulogu proizvodnje mijelina.
Mijelin gradi mijelinsku ovojnicu, koja se pruža duž živčanih vlakana i nudi izolacijski sloj, čime se ubrzava prijenos signala putem živčanih vlakana. Oštećenja mijelinske ovojnice uzrokuju usporenje signala te oštećenja živčanog sustava.
Vitamin B12 ima pozitivan efekt na oštećenja živčanog sustava te je dokazano da suplementacija vitaminom B12 može dovesti do nestanka ili smanjenja simptoma povezanih s oštećenjima (trnci, nedostatak osjetila – numbness).
Vitamin B12 je odgovoran za razgradnju homocisteina, a povišena koncentracija homocisteina u krvnom serumu može biti indikator nedostatka vitamina B12.
Povišena razina homocisteina povezana je sa srčanim udarom. Akumulacija homocisteina u stanici dokazano utječe na popravak DNA, apoptozu* te sintezu inflamatornih citokina.
Vitamin B12 je prvi put izoliran 1948. godine kao tretman za megaloblastičnu anemiju, bolest koja uzrokuje nepravilnosti u obliku, veličini i zrelosti crvenih krvnih stanica. Upravo je megaloblastična anemija najčešća bolest hematološkog tipa povezana s nedostatkom vitamina B12.
*Apoptoza – programirana smrt stanice, ukoliko je stanica oštećena ili u razvoju (npr. stanica između prstiju u razoju fetusa)
Uzroci manjka vitamina B12 mogu biti povezani s više faktora, neki od njih su:
Nedostatak vitamina B12 može imati sljedeće simptome:
Obzirom da je vitamin B12 topljiv u vodi, sav višak se uglavnom iz našeg organizma uspješno izlučuje urinom. Prema tome, i visoke doze vitamina B12, unesene bilo suplementima ili prehrambenim izvorima, ne predstavljaju rizik u vidu toksičnosti vitamina B12.
Vitamin B12 je primarno dostupan u hrani životinjskog podrijetla. Namirnice koje sadržavaju vitamin B12 su:
Također, mnogi drugi prehrambeni proizvodi se obogaćuju vitaminom B12, poput žitarica, mlijeka i jogurta (koji nisu životinjskog porijekla).
Vitamin B12 u suplementima i hrani dolazi u više oblika. Metabolički aktivni oblici vitamina B12 su metilkobalamin i 5-deoksiadenozilkobalami.
U suplementima se najčešće nalazi cijanokobalamin, ali može se nalaziti u obliku adenozilkobalamina, metilkobalamina ili hidroksilkobalamina. Važno je naglasiti da ne postoje indikacije da se ijedna od navedenih formi bolje apsorbira prilikom suplementacije.
Osim u obliku suplemenata za oralnu konsumpciju, vitamin B12 moguće je administrirati i intravenozno, što se uglavnom radi ukoliko osoba pati od bolesti ili stanja zbog kojeg je apsorpcija vitamina B12 putem probavnog sustava umanjena te za ovakav tretman je potreban recept liječnika. Za većinu populacije su suplementi za oralnu konsumpciju djelotvorni.