Probiotici se, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, definiraju kao živi mikroorganizmi koji, primijenjeni u odgovarajućoj dozi, pridonose zdravlju osobe koja ih primjenjuje. U najvećem broju slučajeva riječ je o bakterijama, iako postoji i nepatogeni kvasac koji se primjenjuje kao probiotik – Saccharomyces boulardii.
Kao mlada terapijska opcija, stara tek stotinjak godina, probiotici i dalje predstavljaju neistraženo područje medicine i farmacije.
Probiotici su otkriveni 1905. godine kada je otkrivena prisutnost bacila u bugarskom jogurtu, kasnije nazvan kao Lactobacillus bulgaris. Dvije godine kasnije, otkriveno je kako Bugari koji konzumiraju jogurt žive dulje te su od tada krenule prve poveznice probiotika i pozitivnog učinka na zdravlje.
Drugi naziv probiotika je „dobre bakterije“, iako on nije u potpunosti točan. Bakterije se ne mogu crno-bijelo dijeliti na „dobre“ i „loše“ jer „dobra“ bakterija u određenim uvjetima i na određenim lokalitetima u tijelu može postati „loša“. Sjetimo se samo bakterije Escherichia coli koja je sastavni dio normalne crijevne mikroflore, a ujedno i najpoznatiji uzročnik infekcije mokraćnih puteva. Također, probiotici se ne mogu poistovjetiti s nazivom „dobre bakterije“ zbog još jednog razloga – nisu svi probiotici bakterije, neki su i kvasci.
Probiotik je karakteriziran s nekoliko odrednica koje su garancija njegove djelotvornosti. Drugim riječima, prilikom izbora probiotika mi izabiremo određenu vrstu mikroorganizma točno određenog soja s dokazima za pojedinu indikaciju u točno određenoj dozi.
Prilikom odabira probiotika, mi zapravo izabiremo vrstu i soj mikroorganizma koji se nalazi u formulaciji. Na primjeru probiotika Streptococcus salivarius K12 objasnit ćemo podjelu.
Pojam Streptococcus salivarius označava vrstu mirkoorganizma koja pripada rodu streptokoka, a dio K12 definira točan soj vrste Streptococcus salivarius. Soj se može definirati kao podtip mikroba koji određuje njegova genska struktura.
Različiti sojevi razlikuju se, primjerice, u vrsti bakteriocina koje proizvode a koji su bitni za terapijski učinak probiotika. Stoga je prilikom izbora probiotika za određenu indikaciju potrebno odabrati onaj soj po kojem su rađena istraživanja učinkovitosti. Danas su na tržištu dostupni kako probiotici koji sadrže jedan soj, tako i oni koji sadrže više sojeva. Teško je decidirano reći koji proizvod je bolji – dok se kod monokomponentnog probiotika bazira na jedan soj čija je učinkovitost dokazana, višekomponentni probiotici mogu osigurati sinergistički učinak djelovanja (jedan soj utječe na rast drugog soja).
Najčešće vrste probiotika dolaze iz rodova Bifidobacterium i Lactobacillus. Postoje i nešto rjeđe vrste probiotika koji pripadaju rodovima:
Druga bitna odrednica probiotika je njihova doza. Dok se doza klasičnih kemijskih lijekova i dodatak prehrani izražava u masenim jedinicima, primjerice miligram, doza probiotika definira se drugim načinom.
Važna odrednica probiotika je da, nakon što se unese u organizam, ima sposobnost diobe i nastanjivanja sluznica za koje je predviđen. Tako se doza probiotika definira jedinicama koja se naziva CFU (engl. colony-forming unit) – riječ je o jedinici koja definira broj vijabilnih stanica, odnosno stanica koje imaju sposobnost formiranja kolonije (razmnožavanja).
Opće uvriježena minimalna terapijska doza probiotika je 1×109 CFU, iako ona ovisi od soja do soja. Dakle, prilikom odabira odgovarajućeg probiotika, obavezno pogledajte CFU na kutijici.
Ljudi si često vole laskati kako su najinteligentnija, najrazvijenija, najsposobnija, najmoćnija, najbolja vrsta koja korača kuglom zemaljskom. Međutim, ja se ne bih složio s time – zašto? Vrlo jednostavno – postoji jedna skupina živih bića na Zemlji koja je u stanju zaustaviti svijet i sve nas potrpati u svoje domove na više od pola godine. Koliko god si mi laskali da smo gospodari planete, ipak postoje našim očima nevidljiva bića koja mogu stvoriti probleme. Riječ je o mikroorganizmima.
Igra, suodnos, međuovisnost (kako god da to nazvali) između ljudi i mikroorganizama traje od trenutka nastanka ljudske vrste. Gledajući povijesno, mi ljudi smo u neprekidnom ratu s mikroorganizmima – ponekad bitku dobijemo mi, ponekad oni. Sjetimo se svih pandemija koje su se događale kroz povijest, od kuge pa do COVID-19. S druge strane, ljudi su evolucijom i medicinskim postignućima osigurali tek privremene pobjede u neprekidnom ratu – antiseptici, cjepiva, antibiotici i, naša najjača artiljerija, imunosni sustav. No, važno je naglasiti – dobili smo bitke, ali ne rat. A taj rat će trajati sve dok postoje ljudi na Zemlji.
Iako uvod ima militantnu crtu, nije sve tako crno. Mikroorganizmi, koliko god mogu stvoriti problema, ujedno predstavljaju i razlog zašto smo živi. Sastavni su dio našega tijela te neizbježan faktor normalnog funkcioniranja organizma.
Probiotici, nakon što se konzumiraju „na usta“, moraju proći kroz gornji dio probavnog sustava. Često se postavlja pitanje kako bakterije uspiju preživjeti kiselu sredinu želuca. Odgovor je dvojak – sve ovisi o soju i o formulaciji.
Prilikom određivanja učinkovitosti probiotika, potrebno je napraviti istraživanja o stopi preživljavanja u kiseloj sredini želuca. Određeni sojevi su otporniji, stoga sami po sebi uspiju preživjeti navedenu sredinu te doći do crijeva gdje se nastane. S druge strane, oni osjetljiviji sojevi zaštite se pomoći farmaceutske tehnologije – koristi se tzv. coating tehnologija koja oblaže same probiotike i čini ih otpornijima. Onog trenutka kada dođu u lužnatiji medij crijeva, ta „prevlaka“ se raspada te probiotički sojevi izlaze u lumen crijeva. Jedan oblik tehnologije je tzv. mikroinkapsulacija, tehnološki postupak imobilizacije dobrih bakterija unutar ograničenog prostora s ciljem njihove zaštite tijekom proizvodnje i primjene. Mikroinkapsulirane kulture bolje preživljavaju simulirane uvjete gastrointestinalnog trakta od stanica koje nisu mikroinkapsulirane. Materijali koji se koriste za mikroinkapsulaciju u prehrambenoj industriji moraju imati GRAS status, biti biorazgradivi i formirati barijeru između inkapsuliranog sastojka i njegove okoline.
Druga opcija je koristiti time-release kapsule koje polagano otpuštaju sadržaj tijekom duljeg vremenskog perioda.
Upravo iz navedenog načina djelovanja probiotika, preporučljivo ih je koristiti na prazan želudac – 1 sat prije ili 2 sata nakon obroka. Na taj način osigurat će se brži prolazak kroz želudac te dolazak na ciljno mjesto – u crijeva.
Probiotici imaju specifičan mehanizam djelovanja koji se sastoji od nekoliko aspekata. Ljudi često misle da, primjenom probiotika, mijenjaju svoju crijevnu mikrobiotu. Međutim to nije istina – naša mikrobiota jedinstvena je i definirana je trudnoćom, porodom, brojem i tipom infekcija u djetinjstvu, načinom naše prehrane i sl. Probiotici mogu poslužiti isključivo kao njena potpora.
Mehanizmi djelovanja probiotika obuhvaćaju 5 temeljnih principa:
Probiotici se „natječu“ za površinu sluznice u lumenu crijeva – zauzimanjem (plastičnije rečeno, priljepljivanjem) na unutarnju površinu crijeva, onemogućavaju nastanjivanje patogenih bakterija. To je jedan od razloga zašto se koriste, primjerice, u prevenciji putničkih proljeva.
Probiotički sojevi proizvode cijeli niz agenasa koji djeluju antimikrobno. Primjerice, proizvodnja bakteriocina (antimikrobne supstancije koje onemogućavaju rast drugih mikroorganizama), vodikova peroksida, kratkolančanih masnih kiselina (engl. short-chain fatty acid, SCFA). Svrha proizvodnje antimikrobnih agenasa je onemogućavanje nastanjivanja patogenih bakterija koje dalje uzrokuju trovanja.
Crijeva su izuzetno važan aspekt ljudskog zdravlja i potrebno je da imaju jasnu definiranu barijeru koja će spriječiti prodor antigena (endotoksini, toksini, nerazgrađene komponente itd.). Ukoliko dođe do narušavanja crijevne barijere, govorimo o sindromu propusnog crijeva (engl. leaky gut syndrome) pri čemu dolazi do lokalne i sistemske imunosne reakcije (upale) koja dalje dovodi do razvoja cijelog niza upalnih bolesti.
Probiotici svojim djelovanjem pridonose održavanju crijevne barijere.
Probiotički sojevi pridonose ravnoteži između Th1 i Th2 imunosnog odgovora (djeluju imunomodulatorno). Na taj način preveniraju upalu, što je izuzetno korisno kod osoba koje boluju od upalnih bolesti crijeva (ulcerozni kolitis, Chronova bolest itd.).
Probiotici sudjeluju u proizvodnji neurotransmitera poput serotonina, dopamina i GABA-e. Stoga postoji potencijal u tretiranju određenih neuroloških stanja, poput migrena.
Probiotike mogu koristiti svi, od djece preko trudnica sve do osoba starije živnotne dobi. Jedina skupina ljudi koja treba koristiti probiotike s oprezom s izrazito imunokopromitirane osobe zbog opasnosti od razvoja infekcija te bolesnici na sterilnoj dijeti.
Probiotici se koriste kako u preventivne, tako i u kurativne svrhe. Najčešći vid preventivne primjene je konzumacija probiotika prije odlaska na putovanje radi prevencije putničkog proljeva. S druge strane, probiotici se mogu koristiti i kod već nastalog proljeva radi uravnoteženja stolice. U narednom poglavlju navest će se standardne i nove indikacije za primjenu probiotika te koje sojeve koristiti u kojem slučaju.
Različiti sojevi probiotika koriste se za različite indikacije. Svi učinkoviti sojevi pohranjeni su u bankama kultura, primjerice Collection nationale de cultures de microorganismes (CNCM) pri Institutu Pasteur.
Standardne indikacije uključuju:
Nove indikacije uključuju:
Koju kulturu probiotika je preporučljivo uzimati ovisno o indikaciji
| PROBIOTIČKI SOJ | INDIKACIJA |
| Lactobacillus acidophilus CL1285 | vaginalna disbioza, sindrom iritabilnog kolona |
| Lactobacillus helveticus | vaginalna disbioza |
| Lactobacillus casei sp. paracasei | parodentoza, atopijski dermatitis |
| Saccharomyces boulardii | infektivni proljev, proljev izazvan antibioticima |
| Streptoccocus salivarius K12 | upala srednjeg uha |
| Lactobacillus rhamnosus GG | stimulacija imunosnog sustava |
| Lactobacillus reuteri DSM 17938 | dojenački kolici, proljev izazvan antibioticima |
| Bifidobacterium longum 35624 | smanjuje simptome sindroma iritabilnog kolona, smanjuje učestalost zatvora |
| Bifidobacterium animalis subsp. lactis BB-12 | zatvor |
| Bacillus coagulans MTCC 5856 | dijareja povezana sa sindromom iritabilnog kolona |
Postoje mnogi prehrambeni proizvodi koji sadrže probiotike. U ovim proizvodima sa živim i aktivnim kulturama najčešće se nalaze bakterije iz rodova Bifidobacterium i Lactobacillus, a na etiketi takvih namirnica trebali biste pronaći puno ime probiotika koji se nalazi u proizvodu.
Neke od namirnica koje obiluju probioticima su:
Jogurt se proizvodi kultivacijom mlijeka bakterijama koje proizvode mliječnu kiselinu, poput Lactobacillus bulgaricus i Streptococcus thermophilus, iako se mogu dodati i drugi sojevi. Ako se jogurt tretira toplinom, gubi svoj probiotički sadržaj.
Različiti fermentirani mliječni proizvodi nazivaju se mlaćenicom, ali jedini koji sadrži žive probiotske kulture je tekućina koja ostaje nakon proizvodnje maslaca. Mnoge vrste mlaćenice koje biste pronašli u trgovini zapravo ne sadrže žive probiotike, pa pažljivo pročitajte etiketu.
Budući da domaći sir nije stari ili termički obrađen, zadržava visok udio probiotika. Drugi sirevi koji često sadrže probiotike uključuju:
Tempeh je sojin proizvod koji pruža brojne zdravstvene koristi. Osim probiotika, tempeh pruža izvrsne izvore vlakana, proteina i željeza.
Kiseli kupus je zapravo fermentirani kupus, a fermentirana hrana u posljednjih se desetak godina sve više istražuje zbog svojih zdravstvenih benefita. Nepasterizirani kiseli kupus je vrsta koji sadrži puno hranjivih tvari, kao i zdrave probiotike.
Miso je pasta napravljena fermentacijom soje sa soli i nekoliko vrsta dobrih bakterija. Mogu se dodati juhi i drugim sastojcima kako bi se napravila zdrava juha bogata probioticima.
Prebiotici su tvari koje pridonose razmnožavanju i aktivnosti korisnih mikroorganizama. Najpoznatiji prebiotici su neprobavljiva vlakna koja pridonose aktivnosti bakterija u kolonu. Tako je jedan od oblika prebiotika kava Bianca koju su nam mame i none kuhale kada smo bili mali –sadrži cikoriju koja je puna neprobavljivih vlakana inulina koji djeluje kao prebiotik. Kao prebiotici često se u dodacima prehrani koriste i fruktooligosaharidi (FOS) te arabinogalaktan.
Sinbiotici su preparati koji sadrže u svom sastavu probiotik i prebiotik, odnosno probiotik i određene minerale ili ekstrakte koji pridonose boljoj funkciji probiotika.
Prebiotici su korisni iz razloga što potiču rast kako probiotičkog soja koji koristimo u sklopu sinbiotika, tako i naše crijevne mikrobiote. Najbolji primjer sinbiotika je kefir – osim što posjeduje probiotičke sojeve, jednako tako njegove sastavnice pridonose njihovom rastu (prebiotici).
