Kognitivni sustav obuhvaća mnogo kognitivnih procesa kao što su razmišljanje, orijentacija, percepcija, računalne operacije, sposobnost učenja i govora. Jedan od najvažnijih kognitivnih procesa koji ujedno formira našu ličnost je pamćenje. Poznajemo tri vrste pamćenja, senzorno, kratkoročno i dugoročno. Koliko dugo će neka informacija biti zapamćena ovisi od pojedinca do pojedinca, odnosno – ovisi o njihovom individualnom pamćenju.
Već dugi niz godina znanstvenici razvijaju različite teorijske modele kako bi prikazali kako zapravo pamćenje funkcionira. Shema koju su dali Atkinson i Shriffin još je uvijek najšire prihvaćena i najčešće citirana u ovoj vrsti literature. Prema njihovom modelu, svaka od tri vrste pamćenja predstavlja zaseban sustav. Oni su, drugim riječima, formulirali pretpostavku da su senzorno, kratkoročno i dugoročno pamćenje različiti sustavi, svaki sa svojim strukturnim i procesnim karakteristikama. Informacije se obrađuju u senzornom pamćenju, gdje percepcija određuje koje će zadržati za buduću upotrebu, a koje će odbaciti. Temeljito obrađene informacije postaju dio dugotrajne memorije, ali se u svakom trenutku mogu “ažurirati” i vratiti u kratkoročnu memoriju.
Senzorno pamćenje predstavlja izravne posljedice podražaja koje nam šalju naša osjetila, zbog čega se često naziva i perceptivnim ili osjetilnim pamćenjem. Ova vrsta pamćenja važna je jer nam omogućuje da percipiramo podražaje koji traju vrlo kratko. Budući da osjetila imaju vrlo ograničen kapacitet pohranjivanja, takve se informacije gube nakon samo nekoliko sekundi. Stare slike, mirise i okuse stalno zamjenjuju svježi, novi, podražaji.
Dio tih informacija pažnjom se pretvara u kratkoročno pamćenje. Tu se nalaze svi podaci o kojima trenutno razmišljamo i kojih smo svjesni, a podacima iz okruženja dodaju se relevantne asocijacije.
Senzorne informacije pohranjuju se od jedne do tri sekunde u obliku koji nalikuje osjetu izvornog podražaja (npr. fotografija će se pohraniti u vizualnom obliku, a jeka u slušnom). Kapacitet senzorne memorije je vrlo velik, jer pohranjuje gotovo sve podražaje oko nas. Kognitivni psiholog George Sperling među prvima je dokumentirao postojanje osjetilne memorije. Također je poznato da se osjetilno pamćenje ne može poboljšati vježbanjem.
Kratkoročno se pamćenje naziva i direktnim memoriranjem i traje od 15 do 40 sekundi. Kapacitet kratkoročnog pamćenja je malen jer on prvenstveno služi kao posrednik kroz koji informacije prolaze u dugoročno pamćenje kroz procese ponavljanja i strategije kodiranja. U kratkoročnom pamćenju informacije se zadržavaju samo onoliko koliko su relevantne za obavljanje određenog zadatka.
Naše kratkoročno pamćenje može zadržati oko sedam informacija, što je uočio i američki psiholog George Armitage Miller u svojoj studiji “The Magical Seven, Plus or Minus Two” objavljenoj 1956. godine. Miller u studiji tvrdi da su informacije sadržane u kratkoročnom pamćenju zapravo samo fragmenti ili komadići cijele informacije. Primjerice, ako promatrate rasute novčiće na stolu, Miller ističe da se možete sjetiti samo položaja njih sedam. Njegova je pretpostavka da možemo proširiti svoje kratkoročno pamćenje, pamćenjem informacija u skupinama od sedam, jer se čini da naš mozak automatski dijeli informacije u sedam blokova.
Svaka nova informacija zapravo zamjenjuje postojeću. Iz tog je razloga teško prisjetiti se nekih podataka ako nas netko prekine ili zbuni – kratkoročno pamćenje jako trpi pod utjecajem vanjskih čimbenika. Ako se informacija dovoljno puta ponovi ili se uz nju veže određena emocija, ona prelazi u dugoročno pamćenje.
Riječ je o ljudskom memorijskom sustavu ograničenog kapaciteta, koji kombinira privremenu pohranu i manipulaciju informacijama. Kratkoročno pamćenje samo pohranjuje informacije, ne upravlja njima, stoga je dio radnog pamćenja. Zadaća radno-memorijskog sustava je usmjeriti pozornost na važne informacije, a nevažne informacije i radnje potisnuti u drugi plan. Osim toga, brine i o koordinaciji provedbe nekoliko zadataka istovremeno.
Sustav za kratkotrajnu pohranu informacija u radnu memoriju ima tri dijela. Prvi dio je središnja izvršna sastavnica. Njoj su podređene vizuoprostorna crtanka (drugi dio), koja je odgovorna za pohranu i obradu vizualnih i prostornih informacija. Fonološka petlja (treći dio) predstavlja skladište koje pohranjuje informacije zaprimljene verbalnim putem. Također, u trosastavni model radnog pamćenja uključen je i tzv. epizodički međuspremnik koji predstavlja multimodalno privremeno spremište ograničenog kapaciteta. On integrira govorne i vizualno-prostorne informacije, ali i druge informacije temeljene na prethodnom znanju.
Dugoročno pamćenje je trajno pamćenje. Pohranjuje sve dojmove, iskustva, informacije, emocije, sposobnosti, riječi, datume i činjenice koje se akumuliraju tijekom našeg života. Drugim riječima, u dugoročnom je pamćenju sadržano svo znanje pojedine osobe. Za razliku od kratkoročnog pamćenja, kapacitet dugoročnog pamćenja praktički je neograničen. Informacije u ovoj memoriji mogu biti pohranjene minutama, godinama ili cijeli život.
Dugoročno je pamćenje podijeljeno u dvije glavne skupine od 1972. godine, kada je kanadski psiholog Endel Tulving objavio svoje studije. On je u tzv. proceduralno pamćenje smjestio znanja o načinima izvođenja pojedinih operacija kao što su čitanje i računanje, dok je u tzv. deklarativno pamćenje smjestio epizodička znanja o mjestima i događajima iz našeg iskustva, te semantička znanja tj. znanja i pojmove koje učimo u školi.
U epizodička znanja pohranjujemo svakodnevne događaje kao što su jučerašnji ručak, te važnija sjećanja kao što je rođenje djeteta, smrt u obitelji i slično. Sva sjećanja iz naših života koja su vezana uz određene događaje nazivamo epizodnim sjećanjima. Epizodna sjećanja mogu izblijedjeti tijekom vremena, ovisno o značenju koje im pridodajemo. Događaji koji su nas se jako dojmili i kojih se često sjetimo, duže će se zadržati u našem sjećanju.
Opće znanje pohranjujemo u semantičko znanje. To je primjerice činjenica da je glavni grad Francuske Pariz, da se Taj Mahal nalazi u Indiji ili poznavanje Pitagorinog poučka. Dakle, riječ je o sjećanjima ili značenjima riječi, pojmova, formula i činjenica.
Za razliku od deklarativnog koje pohranjuje osobna znanja i pojmove, proceduralno pamćenje pohranjuje sposobnosti i vještine. To su osobito motoričke sposobnosti poput hodanja, vožnje bicikla, rolanje, plivanje, ples ili skijanje. Vjeruje se da se takve vještine uče cijeli život.
Glavne strukture povezane s pamćenjem su subkortikalne strukture mozga kao što su hipokampus, amigdala, mali mozak, mamilarna tijela, bazalni gangliji i režnjevi moždane kore (frontalni, temporalni, parijetalni i okcipitalni).
Hipokampus je jedna od glavnih moždanih struktura koja izgledom podsjeća na morskog konjica (otuda i naziv) i koja se nalazi u srednjem sljepoočnom režnju. Zajedno s drugim strukturama, koje leže ventralno u odnosu na njegov položaj (parahipokampalni korteks, entorinalni korteks, peririnalni korteks), igra ulogu u oblikovanju deklarativnog pamćenja. Već obrađeni podražaji teku u medijalni temporalni režanj iz asocijacijskih kortikalnih područja svih senzornih modaliteta. Ti podražaji predstavljaju vrlo složene prikaze koji prvo dopiru do rinalnog i parahipokampalnog korteksa, a zatim se prosljeđuju u hipokampus. Glavni izlaz iz hipokampusa je forniks, koji prvo zavija oko talamusa i završava u talamusu.
Slika 1. Lokacija hipokampusa u mozgu
Uloga hipokampusa u pamćenju prvi je put utvrđena 1953. u slučaju pacijenta H.M.
Dok je pacijent imao 27 godina, zbog teških epileptičnih napadaja koji su ga onesposobili za rad, u operaciji su mu odstranjeni dijelovi temporalnog režnja – dijela mozga koji se nalazi iza oba uha i koji je povezan s obradom sluha i pamćenja. Preciznije, operacija je uključivala ono što se nazivalo “djelomična medijalna resekcija temporalnog režnja” (Scoville & Milner, 1957.). U ovoj resekciji, kirurg je uklonio 8 centimetara moždanog tkiva iz hipokampusa.
Postupak nije imao praktički nikakav učinak na pacijentovu percepciju, inteligenciju ili osobnost. Ipak, H.M. pretrpio je tako tešku amneziju da je praktički izgubio sposobnost obavljanja osnovnih životnih aktivnosti. Dijagnosticirana mu je djelomična retrogradna amnezija i ekstremni oblik anterogradne amnezije. Imao je očuvano dugoročno pamćenje (dobro se sjećao djetinjstva) i radno pamćenje, dok je potpuno izgubio sposobnost formiranja novih sjećanja.
Važno je napomenuti da trenutna istraživanja teoretiziraju da H.M-ova retrogradna amnezija nije zapravo uzrokovana gubitkom hipokampusa, već kombinacijom antiepileptika i čestih napadaja prije operacije (Shrader 2012.). Međutim, nemogućnost stvaranja novih sjećanja nakon operacije, poznata kao anterogradna amnezija, bila je rezultat njegovog gubitka hipokampusa.
Ispod hipokampusa, duboko u sljepoočnom režnju nalazi se amigdala, dio mozga povezan s emocionalnim reakcijama (uglavnom strahom i instinktom za preživljavanje), te pamćenjem. Ona nam omogućuje raspoznavanje emocija u izrazima lica, te brine o emocionalnom pamćenju i odgovorima na zadovoljstvo.
Slika 2. Položaj amigdale
Bazalni gangliji su skupina jezgri smještenih u iznad talamusa i povezanih s moždanom korom. Bazalni gangliji uključuju blijedi balon, nucleus accumbens, jezgru kaudata, putamen, lentikularnu jezgru, poprečno-prugasto tijelo i novostrijatirano tijelo, te crnu supstancu. Bazalni gangliji također su povezani s učenjem, pamćenjem i obradom nesvjesnog pamćenja (implicitno pamćenje).
Slika 3. Položaj bazalnih ganglija
Oštećenje bazalnih ganglija povezano je s ozbiljnim motoričkim disfunkcijama. Takvi su simptomi često vidljivi kod pacijenata s cerebralnom paralizom, Huntingtonovom, Parkinsonovom i drugim vrstama bolesti.
Za razliku od hipokampusa, koji je uključen u kodiranje složenih sjećanja, mali mozak ima ulogu u proceduralnom učenju i pamćenju, odnosno u učenju motoričkih pokreta i vještina koje zahtijevaju koordinaciju i motoričku kontrolu. Primjer koji ilustrira uključenost proceduralne memorije u učenje može biti sviranje glazbenog instrumenta ili vožnja automobila.
Patentirani proces proizvodnje kapsula omogućuje visoku stopu apsorpcije aktivnih sastojaka koji povoljno utječu na naše dobro raspoloženje, pamćenje i koncentraciju.
MemoMax je namijenjen osobama koje:
Članak je preuzet sa stranice Najzdravnik.com.
Foto: Privatna arhiva, Canva
